Dan nezavisnosti BiH – Bosanska povelja slobode

Dan nezavisnosti BiH – Bosanska povelja slobode, naziv je teme o kojoj je danas bilo govora na zajedničkoj sesiji Kruga 99, Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), Hrvatskog narodnog vijeća Bosne i Hercegovine (HNV BiH), Srpskog građanskog…

…vijeća – pokret za ravnopravnost (SGV-PR) održanoj u online format, povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovina.

Prof.dr. Omer Ibrahimagić, jedan od uvodničara naglasio je da, kada je riječ po 1. martu Danu nezavisnosti BiH, do nezavisnosti BiH je došlo nakon 529 godina.

– Bosna je 529 godina bila pod tuđim suverenitetom. Prvog marta, drugog dana referendum, 1992. oko 64 posto građana se, koji su imali pravo glasa, izjasnilo za nezavisnu i suverenu BiH. Ne bi bilo tih 64 posto da za nezavisnu Bosnu nisu bili građani BiH, neovisno od toga kojoj etničkoj grupi pripadaju. Jer nijedna etnička grupa u Bosni nije imala natpolovičnu većinu u stanovništvu Bosne. To je jedna velika vrijednosti i mi se još i danas borimo za ostvarenje te vrijednosti – kazao je Ibrahimagić.

Podsjetio je da je još 2003. godine, u jednom svom predavanju, govorio o tome bi Bosanci trebali da obilježavaju četiri datuma značajna u hiljadugodišnjem postojanju kao političkog subjekta.

– To je 949. godina, godina kada je objavljeno djelo bizantskog cara Porfirogeneta “De administrando imperio”, u kojem se spominje zemlja Bosna. To je važna činjenica imajuću u vidu da su mnoge današnje evropske države i vrlo značajne, u to vrijeme nisu postojale pod svojim današnjih imenom, a Bosna je postojala. To bi trebalo obilježavati. Pošto nije određen neki datum, mislim da bi bilo dobro da se to obilježava trećeg vikenda u maju mjesecu. Jer to je i radost dolaska lijepog vremena ali i radosti hiljadugodišnjeg postojanja Bosne kao države i političkog subjekta – kazao je Ibrahimagić.

Naglasio je da bi trebalo obilježavati i 29. august u povodu 1189. godine kada je donesena Povelja Kulina bana. Zatim da bi trebalo obilježavati 25. novembar, Dan državnosti i 1. mart Dan nezavisnosti BiH.

Ibrahimagić je dodao da bi trebalo obilježavati i još jedan značajan datum a to je 1. novembar.

– Treba imati u vidu da je 1. novembra guverner austro-ugarski koji je vladao – upravljao Bosnom, na određen način u ime ministra finansija u Beču, da je 1.novembra 918. predao vlast, na određen način suverenitet nad Bosnom, Narodnom vijeću. Taj datum naša istoriografija nije afirmirala dovoljno, da bi ga mogli uzeti kao jedan značajan datum u istoriji Bosne. A to je ustvari vraćanje narodu suvereniteta nad Bosnom. I Narodno vijeće je tada odlučilo da Bosna uđe u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca kao novu državu poslije Prvog svjetskog rata koja je nastala na prostoru Balkana, koja je kasnije preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju – kazao je.

Prema njegovim riječima, da narod nije imao taj suverenitet da odlučuje o sudbini, ne bi mogao odlučiti ni o obnovi državnosti Bosne 1943. godine na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a niti bi njegovo najviše predstavničko tijelo ZAVNOBiH mogao donijeti Deklaraciju o pravima građana BiH na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a 1944. godine.

– Zato bih predložio da imamo u vidu tu činjenicu i da se eventualno 1. novembar poveže u obilježavanju sa 25. novembrom Danom državnosti BiH. Tako da imamo tu činjenicu u vidu, da ona nije sporedna, da je vrlo bitna, da smo mi time legitimirani kao narod, kao Bosanci, da odlučujemo o svojoj sudbini i o prirodi državnog uređenja BiH, koje ne može niko drugi u ime nas da odluči – kazao je Ibrahimagić.

Dodao je da kod ljudi treba razviti jednu građansku svijesti o pravu i odgovornosti za sudbinu Bosne.

– Imajući u vidu činjenicu da je u proteklom vremenu, posebno u posljednjih 150-200 godina, jednom propagandom naših susjeda koji pretendiraju da od Bosne prave Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku, da se sistematski gušila ideja bosanstva, i pripadanje tom bosanstvu i Hrvata i Srba i drugi pripadnika etničkih grupa Bosni i Hercegovini kao njihovoj domovini, kao njihovoj državi i njihovoj odgovornosti za sudbinu Bosne – naglasio je Ibrahimagić.

Generalni sekretar VKBI Emir Zlatar je istakao da “dvadesetdevetu godišnjicu Dana nezavisnosti BiH dočekujemo podijeljenih osjećanja“.

– Ponosni na činjenicu što je naša domovina gotovo treću deceniju članica Ujedinjenih nacija kao nezavisna i suverena država sa međunarodno pravnim subjektivitetom i istovremeno zabrinuti što smo na marginama evropskih i NATO integracija koje jedino jamče sigurnost i prosperitet našoj državi pa tako i svim njenim građanima. Usporeni put ka euro-atlanskim integracijama je višeslojan: neprincipijelna politika EU s jedne strane, nekompetentnost, suspenzija vladavine prava i gola borba za vlast bez jasnih strategija domaćih političkih aktera, kao i duboka unutrašnja etno-nacionalna podjela, koja je najvećim dijelom uzrokovana antibosanskim politikama naših istočnih i zapadnih komšija – kazao je Zlatar.

Istakao je da je Dan nezavisnosti BiH bio, jeste i ostaće jedan od najznačajnijih datuma u historiji BiH.

– Od BiH, njenih historijskih vrijednosti nismo odustali u najtežem vremenu agresije i počinjenog genocida, te nema razloga i opravdanja da to učinimo danas, i pored iznimno velikih izazova i nepravdi kojima smo kao zajednica ali i kao pojedinci izloženi, i kojima svjedočimo – kazao je Zlatar.

Predsjednik HNV BiH Marijo Pejić, čestitao je svim građanima BiH Dan nezavisnosti BiH, naglasivši kako je referendum jedan od najvažnijih događaja u povijesti BiH.

– Ono što je apsurdno je da danas nakon Dejtonskog sporazuma živimo u državi gdje njeni građani nisu ravnopravni na cijelom teritoriji BiH. Veoma je značajna i za edukaciju građana o građanskom konceptu, jer znamo da građanski koncept nije moguće graditi na modelu distanciranja od posebnih kulturoloških osobina bosanskohercegovačkih naroda, već na modelu poštivanja i afirmacije njihovih specifičnosti kako bi svaki narod bio osposobljen za zajednički život s drugim narodima u BiH. U građanski koncept BiH svi njeni narodi trebaju unijeti svoje pozitivne kulturološke specifičnosti – kazao je Pejić.

Član Predsjedništva Kruga 99 prof.dr. Hazim Bašić je kazao kako je referendum o nezavisnosti BiH zakazan na preporuku Arbitražne komisije internacionalne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ.

– Označavao je opredjeljivanje građana ka budućnosti zemlje, a ujedno je bio i uvod u agresiju na R BiH. Potrebno je naglasiti da se u slučaju BiH nije desilo nikakvo otcjepljenje od bivše Jugoslavije, jer Jugoslavija u to doba već uveliko nije više postojala – kazao je Bašić.

Dodao je da su rezultati referenduma omogućili međunarodno priznanje BiH kao nezavisne države. Zemlje članice Evropske zajednice priznale su BiH 6. aprila 1992., a SAD 7. aprila. BiH je 22. maja 1992. godine primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih nacija.

– Zakon o 1. martu donijela Skupština RBiH, 28. februara 1995., a Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti BiH i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva R BiH, A. Izetbegović. marta 1995. Evropska ekonomska zajednica priznala je ovaj dan kao Dan nezavisnosti BiH. Danas, politički sljedbenici onih koji su se protivili referendumu i dalje ne odustaju od retorike koja poziva na podjele zemlje i etno-teritorijalni preustroj i dalju decentralizaciju. Bosna je prošla i još prolazi težak put od referenduma o nezavisnosti 1992. godine, ali izazovi s kojima je suočena danas nisu nimalo lakši – kazao je Bašić.

Priređivač publikacije “Bosanske povelje slobode i prava čovjeka i građanina” doc.dr. Benjamina Londrc-Karić je kazala kako je povod za izradu ove publikacije 1070. godina postojanja zemlje Bosne i javne vlasti u njoj.

– Povelje koje smo predstavili su svjedoci postojanja multivjerskog društva i javne vlasti do danas, uključujući tu i oko 500. godina tuđeg tutorstva. U publikaciji „Bosanske povelje slobode i prava čovjeka i građanina“ prezentirana su četiri historijsko-pravno-politička dokumenta iz složenog hiljadugodišnjeg trajanja i razvitka Bosne, a to su: Povelja Kulina bana, 29. august 1189, Bilino Polje; Ahdnama sultana Mehmeda Fatiha, 28. maj 1463, Milodražje; Deklaracija sa II zasjedanja ZAVNOBiH-a, 30. juna – 2. jula 1944. godine – kazala je Londrc-Karić.

Dodala je da ove tri povelje svjedoče hiljadugodišnje postojanje BiH, kao “Žive Bosne” kakva je historijskim znanjima ovjekovječena.

– Neosporan je kontinuitet BiH kao multivjerske, multietničke i multikulturalne političke zajednice s jedne strane, i njen teritorijalni integritet i suverenitet, s druge strane. Informacije koje nam pružaju ove tri bosanske povelje sloboda i prava čovjeka i građanina, kao i njihova individualna i stručna razumijevanja, kristališu naslijeđene referentne tačke sjećanja na našu zajedničku historiju Bosne i Hercegovine i njene ljude, Bosance – kazala je Londrc-Karić.

(Vijesti.ba / FENA)